Još se ponekad može naći objašnjenje da se svadbena svijeća pali kako bi dim iz plamena nosio molitve bračnog para i molitve za svatove u nebo. Zapravo, u pretkršćansko doba, a još dulje u drugim religijama, vatre su se palile na oltarima. Ljudi su vjerovali da po dimu mogu znati jesu li njihove molitve otišle u nebo ili ih je Bog odbio. Stoga su se kao žrtve palile i životinje, pa čak i ljudi. O takvim vatrenim operama izvješćuje se na početku Biblije. Međutim, primjena takvih objašnjenja na danas je zastarjela i čista besmislica. Svadbeno svjetlo i druga svjetla na oltarima možda imaju drevni korijen u pretkršćanskom žrtvenom svjetlu i žrtvenoj vatri, ali kršćani ne pale ništa da bi gledali kako se dim diže u nebo; to je praznovjerje. Običaj svadbene svijeće ne može se objasniti na ovaj način.