Ruska ikona "Iverskaja Bogomater" drvo dvostruki reljef Veličina: 30x40 cm Stanje: Novo. Ikonu je otvorio starješina hrama prečasni Serafim Sarowski u gradu Sofrino.

Jednom dugo živio, u IX. Stoljeća, nedaleko od grada Nikeja u Maloj Aziji, bogobojazna udovica i njen sin mirno. Tako bi trajao njihov miran, odmjeren život da nije počeo progon pravoslavnih ikona. I tada su vojnici upali u njihovu kuću. "Ona ovdje skriva idola!" – povika jedan od njih ugledavši ikonu Bogorodice. "Dakle, ispunio si carev dekret!" – podiže drugi i udari ikonu s koplja. Neočekivano, na njegov veliki užas, krv je potekla iz Bogorodičinog isklesanog manira, te je, poludivši od straha, pao pred njim na koljena, moleći oproštenje za strašni, nepopravljivi grijeh. Tijekom noći nesretna udovica i njen sin došli su na obalu mora. Dugo su se molili, a onda su, spasivši ikonu, izdali svoje valove. I novo čudo! Ikona je ustala i zaplivala.

Prošla su dva stoljeća. Na obali mora u blizini Iverskog (Gruzija) sjedili su starci manastira Afona i vodili razgovore. Iznenada vam je neobična pojava zapela za oko: vatrena potpora uzdigla se iz vode u nebo i postalo je vidljivo da svjetlost dolazi od ikone koja stoji na valovima. Starce nisu mogli dugo uzeti u svoje ruke. Na kraju, sjedokosi pustinjak Gavriil, koji se hvalio svetošću, nadahnut znakom križa, hrabro je otišao na valove i uzeo svetu ikonu. Uz počasti koje su njihovi redovnici postavili u oltar hrama. Kakvo je bilo njihovo iznenađenje kada su ujutro pronašli ikonu... O vratima manastira. Ne vjerujući, ponovno su krenuli pred oltar, no opet se ponovila ista priča. Tako se dešavalo više puta, sve dok divno viđenje starca Gavrilu nije otkrilo da je ikona Bogorodice prikazana ne „da bi štitila, nego da bi ona bila zaštitnica“. Tada je ikona postavljena nad kapijom manastira i od tada, dobivši naziv "Vratarnica", više puta je spasila monahe od neprijatelja i pljačkaša, gladi i požara...